петак, 27.јул.2007.

Imam jedan mesec

Dan je počeo kao i svaki drugi. Buđenje, drmusanje u rukama tate/mame(svejedno) koje neizmerno prija, a onda kad im dosadi (ili ih ruke zabole) spuštaju me u "majčino krilo" gde nastavljam da dremam, a vrlo često i nastavim sa spavanjem.


Danas. spavam ja u "majčinom krilu", telefon zvoni celog jutra, bake se raspituju kako sam, šta sam radila i koliko jela. Ništa novo, to rade svaki dan, ne obazirem se, nastavljam da spavam. Mama i tata su super raspoloženi, tihi su, došaptavaju se i smeškaju mi se celog jutra, ipak ne primećujem razliku.


A onda, dolazi i tetka. Ali ne Tina, već Milena i donosi mi poklon - gumene igračke, ribice koje u vodi ispuštaju mehuriće. Tada je prvi put glasno spomenuto to da danas slavim prvih mesec dana. Tata je od ranog jutra bio u pripravnosti, a dolaskom tete otpočinje fotografisanje. Tati je izgleda svaki trenutak toliko dragocen da želi da ga zauvek sačuva.


Pogledajte ovo. Ali pogledajte pažljivo.

Videće lice zadovoljne bebe, videćete smešak moje tete, ali videćete i to kako me mazi po nožici. Ovo zaista vredi sačuvati zauvek.

Već sam shvatila da od spavanja nema ništa. A shvatila sam i to da danas nije običan dan, danas je kao neki moj rođendan.


Moram priznati, osećaj nije spektakularan kako sam ja to zamišljala čestitajući drugima rođendane. Osećala sam se paženom, osećala sam se srećnom, osećala sam se kao svakog dana, sem što mi je stalno bilo na pameti kako "imam jedan mesec".

A onda je došla i tetka Tina koja živi sa nama. Probudila se. A onda dojurila do mene, i opet ona brižnost, nežnost i spominjanje mojih meseci (zapravo tog jednog meseca).

Po prvi put u goste je došla komšinica Sanja. Nije više mogla izdržati, i sačekati 40 dana (kakav je običaj u Leskovcu). To s' običajima tati i mami ništa ne smeta, naprotiv, oni samo eksploatišu te tzv. babinje kako bi ugrabili više odmora za sebe.

Danas se u Leskovac vratio i strika Vaki. Bio je na odmoru sa tatom u Ohridu. Strika je nabacio lanac i maramu, i pitam se šta li će na to reći baka Bilja. Meni je on skroz cool tip. Nije dolazio gore, tata ga je slikao sa terase.


Nažalost, nije došao ni večeras. Morao je da se vidi s' društvom. On je sad veliki, ima 11 godina, i izlazi u grad. Moj tata jako voli svog malog bratića, ali bi bio sretniji kad bi striko više naginjao rock nego hip-hop muzici. Ovoga puta mu je oprostio i maramu i lanac :-)
A koliko striko voli mene - neopisivo.

A večeras su mama i tata častili - sladoled sa breskvom i šlagom. Bilo je dosta "gostiju", a kutija sladoleda jedva da je bila dovoljna, breskve i šlag su izvadile stvar.

Tata je išao u nabavku i prilično se zadržao, uzrok - nije bilo breskvi po prodavnicama. U jednom trenutku je pomišljao da umesto breskvi uzme banane, ali je ipak odoleo. I našao je breskve, a usput sreo nekoliko prijatelja (još jedan od razloga zadržavanja).

I tako - nema tate, nema fotografisanja :-))

No, stigao je za kupanje. Svi ukućani obožavaju moje kupanje, valjda zato što ja sama veoma uživam u tome. Imamo i pregršt fotografija mene i žute kadice :-) ali tata koji uređuje blog misli da fina devojčica, kao što sam ja, ne može takve slike objavljivati na svom blogu. I sem jedne fotografije ništa od toga nije objavljeno, do većeras. Kako je danas poseban dan objavićemo dve fotografije, i to današnjeg kupanja.


I danas me je kupala baka Vesna, koja je to radila svih ovih dana. A kupanju su prisustvovali i brojni posmatrači. Sada, bar malo, prisustvujete i vi :-)


Na kraju dana, a kraj dana je kod nas veoma kasno, tata je seo za kompjuter i krenuo da piše. Mnogo puta je prekidao pisanje, krenuo je u petak, a završio priču duboko u noć, u subotu. Umoran je, jako iscrpljen, ali misli da je svaka napisana reč vredna truda.
Nisam mu to davno rekla - TATA, VOLIM TE.