понедељак, 06.август.2007.

Babine (40 dana)

Danas je bio najhladniji dan u mom životu. Oblaci, kiša, hladan vetar - sve to danas, na dan kada treba obići neke drage ljude i ispoštovati običaj koji se zove BABINE. Loše vreme me nije sprečilo - ispoštovala sam običaj ;-)

Imam četrdeset dana, i tek sada mogu da skitam. I skitala sam. Gde?

Juče smo otišli u "stari" mamin stan, onaj u kome je živela dok se nije preselila kod tate. Tamo su nas pored bake i deke dočekali tetka Milena i uja Boca. Da, i uja je stigao ( jer je baš juče bio kum na venčanju svog prijatelja Vlade). U stanu smo proveli (ni manje ni više) osam sati. Svi smo ručkali, a preumorni mama i tata su se i propisno naspavali dok su se ostali bavili sa mnom.
Zatim, smo svratili i do baka Drage, koja živi u istoj zgradi i koja je u stvari mamina baka po nekoj očevoj liniji). E tu smo tek videli šta su prave "babine" - brašno u kosi i jaje u kolevci :-)
Zašto juče? Nije nimalo jednostavno odgovoriti, ali recimo da nismo se složili kad su "babine" pa smo u pohod krenuli juče. Iskreno, mamu i tatu je mrzelo da precizno računaju pa su sve to (posetu trima kućama) podelili na dva dana.

A danas.
Današnji dan smo ostavili za posetu našim dragim Milenkovićima (o kojima sam već pisala), i bili gosti mojih sestara Marije i Katarine, i naravno strica i strine. Bilo je lepo. Ja sam horski plakala sa seka Kajom (koja je skoro napunila godinu dana), dok je velika Maka (ima četiri i po
prim.tate) brinula za nas. Pored nas Maka ima i svoju bebu, lutku koja je veća od mene, i zove je Laza. A bilo je i onih trenutaka kad smo istovremeno, striko Miki i Kaja, i moj tata i ja, šetali po koći u sinhronizovali (onaj) horski plač. Nemojte pogrešno da me shvatite - to su samo trenuci, jer ja sam uglavnom bila mirna dok se Kaja veći deo večeri ipak smejala i igrala.
Treba li napomenuti da su "tzv. odrasli večeras jeli picu. Treba! Jer su je mama i tata jeli i za doručak, na kome su nama u gostima bili tetka i uja. Previše pice nije tako dobro, čak i za tatu koji je obožava. Nije ni čudo što on jedva ispisuje ove redove ;-))))