понедељак, 21. април 2008.

Ko rano rani ...

Ovog jutra sam se uputila sa tatom u šetnju. Šetali smo koliko smo šetali, a onda se zaustavili ...


ako se pitate gde, evo i šireg kadra ;)


Ko rano rani dve sreće grabi.


Tako glasi stara izreka, koja se u našem slučaju odnosi na igralište. Za one kojima treba objašnjenje - čim smo (tata i ja) ustali, otišli smo na igralište. Nisamo bili baš prvi ali smo se super proveli sa decom koja su bila tamo.


Mama je znala gde će nas naći :) I donela nam je doručak.


Meni kašicu, što nije išlo baš najbolje ...


... pa sam pored toga probala i njihove fornete :) To je bio prvi put da sam jela pecivo. Možda bih pojela više da nije tate (koji bi me još uvek hraniom samo kašicama).


Sada kada smo bili kompletni, mogli smo u pravu šetnju.


A mogli smo da se slikamo sa tatom i uhvatimo zrake jutarnjeg sunca.