петак, 06. јун 2008.

Loš dan

Ideja ovog bloga je da sačuva sve lepe trenutke koji mi se dešavaju, ali nekada se dešavaju i ružne stvari. Danas se to dogodilo: trenutak nepažnje, ostavljena otvorena vrata i ja sam, ne sluteći šta me očekuje, šetalicom krenula niz stepenište ... sve što se dalje dešavalo je ŠOK, za mene, moje roditelje i bukvalno sve ljude iz mog okruženja.

Ne želim da iznosim detalje, jer i oni koji ih znaju bi to želeli da zaborave (mada se ovakvi događaji ne zaboravljaju). Epilog svega je: dosta krvi i suza, jedan končić u mojim ustima i, na sreću, prošla sam bez ikakvih ozbiljnijih povreda a to je (priznaćete) najvažnije.

Posle svega reči su suvišne ali tek da znate ja sam upravo posle svega ostala ona živahna, nasmejana beba, i veći deo dana bila spremna na igru i druženje s' meni dragim ljudima :)

ČUVAJTE SVOJE BEBE!

4 komentara:

Ivan Simić је рекао...

To se svakom malom detetu pre ili kasnije desi. Ja sam se skotrljao niz stepenice kad sam imao oko 3 ili 4 godina u pokusaju da sam dohvatim kvaku :)
U svakom slucaju to je mozda jedan od najranijih dogadjaja kojeg se secam.

Pozdrav

Mia Gajic је рекао...

http://andrejvasilije.blogspot.com/2007/07/ruzan-dogadjaj.html

Evo kako se nama desilo sa Andrejem prosle godine.
Ne sikirajte se, svima se desi...samo da je ona dobro. I ja sam pala slicno kada sam bila mala.
Sve je to dio djetinjstva.
Poljubci od imenjakinje.

Alex је рекао...

Mia je odlično - još od tog dana nema nikakvih promena u ponašanju, živahna je i vesela, istog dana je prestalo i krvarenje, otok se sada već povukao, ostale su modrice i končić koji skidamo u petak.

Kako je moglo biti, sve se super završilo i ostaće samo ružna uspomena iz detinjstva (ništa više).

Momentomentalna је рекао...

jao! bas mi je zao...