среда, 11. јун 2008.

Osamostaljivanje

Igra sa mojim dragim igračkama je super, ali kad to radite svaki dan onda to pomalo dosadi.


Tako već odavno znam da skrivam jednu igračku u drugoj, čak sam naučila da počnem sa slaganjem kule od raznobojnih prstenčića (ali još uvek ne mogu da je završim jer mnogo više volim da rasturam nego slažem).






Ono što beba u mojim danima više voli od igre je prohodavanje.



Mogu ja da ustanem i sama, ali su oprezni mama ili tata često uz mene da mi pomognu. To ponekad zna biti jako dosadno, i čini me da se osećam kao beba odn. mala beba - što ja (više) nisam.


Zato se trudim da im umaknem kad god mogu.


Uputim samo jedan pogled ka mami ...


...i nastavim sama ;)


E, to se zove OSAMOSTALJIVANJE :)