среда, 27. фебруар 2008.

Osam meseci

Sreda. Još jedan 27. u mesecu. Još jedan divan dan. I još jednom ću sa mamom i tatom, tačno u pola pet, otpevati pesmicu "Je li sad sam velika" ... Da to smo mi :)

A ja - ja sam prošlog petka, bila kod lekara na redovnom pregledu, primila poslednju dozu Pentaxima, imala poslednji ultrazvuk kukova i
... bila na merenju :) Rezultati su sledeći:

težina - 7950 grama
dužina - 69 cm
obim glave - 43,5 cm

Potpuno sam zdrava i konačno sam mogla da primim vakcinu. To je proteklo uobičajeno, bez mnogo "buke" (ali je opet u toku dana i noći bilo reakcije). Zato sam na pregledu kukova plakala kao nikada do sad, i to samo zato što sam postala jedna velika maza. I kukovi su potpuno u redu, švedske i tetra pelene sam još davno odbacila, a kako ste već videli počela sam da stojim. To je to, ukratko :)

Fino, zar ne?

недеља, 24. фебруар 2008.

Nedelja










































четвртак, 14. фебруар 2008.

Kako je nastao "Dodir ljubavi"

Pogled iza kulisa, za sve vas koji ste pročitali i videli Dodir ljubavi :) ili - kako je nastala moja čestitka mami i tati za Dan zaljubljenih.


Pre svega, moram da kažem da je bilo jako teško. Napraviti čestitku, pa još prvi put u životu, nije mala stvar. Mama mi je pomogla ;)


I dizajn je osmislila mama ...


... ali je taj dodir bio moje ručice delo, i to više puta.


Naime, ovo što ste do sada videli je najbolje izrađen "otisak", moj prvi. "Slučajno" sam ga pogužvala ... i tako su ostale samo fotografije.

Šta ću kad volim hartiju. A ta moja ljubav je otežala ceo naš posao i posle par pokušaja, i dosta zabave ...


... dobili smo rezultat koji ste mogli da vidite.

Hm, mislim da se ne primećuje da sam i to malkice gužvala - opet "slučajno" i samo malkice ;)


Nakon izrade čestitke još malo sam proučavala flomaster, i moram priznati da mi se veoma dopao.


Možete ga držati u jednoj ruci, a i u drugoj, možete njime udarati po stolici, možete ga opet prebaciti u drugu ruku, podići u vis, pa spustiti ... i sve tako dok se "slučajno" ne lupite po glavi.


I posle svega ostala je divna čestitka koju će mama i tata dugo čuvati, prvi otisak moje ručice, jedno divno prepodnevno druženje sa mamom i jedno prijatno popodnevno iznenađenje za tatu.
...
A da, iza svega su ostale i ove fotografije i supergirl arhiva za vas sada, a jednoga dana i za mene (nekog dana kada ću Valentinovo proslavljati potpuno drugačije).
...

Dodir ljubavi

Svojom malom ručicom milujem mamu i tatu.

Svojom malom ručicom ostavljam trag u srcu.

Svojom malom ručicom upotpunjujem ljubav.


Svojom širom otvorenom ručicom dodirujem to nešto što se zove ljubav, to nešto iz čega sam nastala, dodirujem ljubav mame i tate, i osećam da to nešto nema granica.
.

уторак, 05. фебруар 2008.

Papirologija

Istog onog nedeljnog popodneva kad sam grickala svoje igračke i ono drveno jaje, desilo se da stvarno ogladnim. Znam da grickanje koje čega nema nekog efekta na moj maleni (ali uvek gladni) stomačić. Isto tako znam da se od stalne akcije ogladni, ali akcija tek dolazi, i ovo je jedan pravi akcioni post ;)


Baka me je hranila, tetka držala, ali ja ipak nisam mirovala, ne, ne, nešto mi je zapalo za oko (i pod ruku prim.tate) i to je trebalo dobro proveriti.


To je seminarski rad moje tete Milene.

Ona je budući pedagog, i ko može bolje da ispita njen rad od mene, malog deteta.



Ni uporno nuđenje hrane, ni smešak koji se nije skidao sa tetinog lica, nisu me omeli da svoj posao odradim ozbiljno i maksimalno odgovorno.

Dakle, krećem ...


Mnogo crnih malih slova na belom papiru - to je dobro.


Ima puno listova ...


... i odlično se gužvaju.

so far so good



Ipak, moraću da uzmem i marker - mislim da će mi trebati ;)


Hm, ovde mi je nešto sumnjivo.


A da ipak okrenem ovaj list kako bi mi bilo jasnije ...


Da, da, to je to. samo gde su nestala ona mala crna slova.

nevermind


Da pogledamo šta kažu ostali papiri. Sve mi prilično liči na seminarski rad ...


... ali kad sam već uzela marker mogla bih da se zapitam kako se on koristi. Eto baš se pitam čemu ovo služi, a uz to i ne radi.


Kompjuter bar služi nečemu - da vidimo te tabele. Super su, prilično mi liče na tabele. A gde su grafici, teto?


Da razmislim još malo. Pedagogija - nauka o vaspitanju dece. To je to.


Samo da pokupim one papire od malo pre ...


... i sve to lepo vratim mojoj teti. Sve pohvale za rad, uz poseban osvrt na izvanredne mogućnosti gužvanja listova i brojnosti istih (BTW oni markeri su beskorisni, a nisu ni ukusni).

A klopa - davno sam završila s'njom. I znate šta - opet sam gladna :)
.

понедељак, 04. фебруар 2008.

Uskršnje jaje

Kao što sam obećala, evo posta o mom upoznavanju sa uskršnjim jajetom, a o talaškanju po teta Mileninim papirima pisaću nešto kasnije.


Ista ona poseta kod bake u nedelju, ista ona ružičasta trenerica, isti onaj pokvašeni rukav te trenerice :) ista gumica u kosi ... sve isto kao u prethodnom postu, sve sem "tog" jajeta.


A to maleno šareno jaje je pravo čudo. Ustvari to i nije jaje - od drveta je, ali super šareno i stoga super privlačno ...


... i super ukusno :)


Sve u svemu - super je, i ja jedva čekam Uskrs. Mama kaže da će tada biti mnogo jaja, šarenih jaja, i to pravih - e to još nisam videla :)

A vi možete da pogledate kako sam se ja zabavljala sa ovim drvenim jajetom (a baš sam se zabavljala :)



















Hm, bilo je u najmanju ruku interesantno - a ja već volim Uskrs.


A sada da se pozabavim malo tetkinim papirima ...
pogledajte naredni post

недеља, 03. фебруар 2008.

Danas sam bila u gostima

Danas sam sa mamom bila kod njene mame, moje baka Ljilje. Sad, možda je bolje u naslovu napisati "gostima" jer skoro svakog vikenda idem kod bake i tamo se osećam kao kod svoje kuće.

Danas, prepodne, mama me je doterala ...


... i taman kad smo trebale da krenemo ...


... meni je spala traka za kosu.


To mi se baš nije svidelo.


Ali tati očigledno jeste (jer se latio fotoaparata ;)


A i ja sam sebi našla utehu - grickanje trakice za kosu.

U poslednje vreme (koje traje već mesecima prim.tate) grickam sve što mi padne pod ruku - da, to su zubići koji nikako da izađu.


Ipak, ovog puta sam odustala.
(Traka je imala loš ukus tkanine, a ja preferiram gumu).



Odnekud se stvorila i mama ...


... opet bila na visini zadatka i sve dovela u red.


E sad smo mogli da krenemo.

A kad sam stigla kod bake, prisetila sam se starih dobrih vremena ...


... i izležavanja u tetinom krevetu (koji je nekada bio mamin krevet :)


I sve je to lepo i prava uživancija, ali sada su neka nova vremena ...
... sada, dragi moji, JA SEDIM

! to SAMA ;)


Mada, ponekad ...


... krenem u stranu, i opružim se po krevetu :)


Ili jednostavno padnem na svoje igračkice :)


Možda je baš zato sedenje toolikoo interesantno.

A tek u kombinaciji sa igračkama ...


... ili, preciznije rečeno, u kombinaciji sa grickanjem igračaka,
veoomaa interesantno.

Mada moram da priznam da se od silnog grickanja ponekad malkice iznerviram ...


... i tada postajem prava mala kuca.


Ipak najčešće grickam i kuliram.


Obratite pažnju na moju donju usnu :)


... ili na gornju usnu ...


... ili na malog račića i koliko sam ga gricnula ...


... ili jednostavno na rukav trenerice kojeg sam prethodno pokvasila :))

sve sam to ja

Mia SUPERGIRL

Najinteresantnije je bilo upoznavanje sa uskršnjim jajetom i talaškanje po tetinim papirima, i ta "čudesa" ćete videti u narednim postovima.

A sada, želim da vam pokažem slike mene i mame. Ovoga puta teta Milena je bila fotograf, jer je (pogađate) tata ostao kod kuće.



Ovo što mi mama daje je jedna stara zvečka ...


... prava zvečka :) šteta što danas ne prave takve igračke za nas bebe, ali eto - uvek kad odem kod bake imam s' čime da se igram, hm hm, a nije loše ni za gricnuti :)


I posle još jednog lepog celodnevnog druženja, spremila sam se (kao što vidite uzela kesu sa svojim stvarima) i krenula kući. Bakica je bila jako tužna, a kod kuće me je nestrpljivo čekala druga baka ...

... i tata i moja beba :)


To smo mi, beba i ...


... beba.


Lutkica i ...


... lutkica :)

петак, 01. фебруар 2008.

Za sve vas

... koji brinete za moj blog, i već dugo iščekujete nešto novo, tata je odlučio da objavi 20ak svežih šarenih fotografija snimljenih jednog hladnog januarskog dana. Ja sedim, sama, mada među jastučićima, a baka mi je vezala maramu oko vrata jer sam neposredno pre toga izlazila. A da, i džempreić mi je malo veći :)

Tata nije odoleo :) i ... ostalo ćete već videti (posebno obratite pažnju na treću sliku koja osvaja sva srca prim.mame).






















I još nešto :) nemojte da brinete, jer blog Supergirl će uskoro opet biti onaj stari.

Girl is back in town