понедељак, 21. април 2008.

Plava kapa


Ako uzmemo to da sam preko dana , zbog jakog sunca, morala da nosim beli šeširić ...


... u večernjim satima sam zbog zahlađenja (opet) morala da se borim sa plavom kapom.

Ove slike sa plavom kapom (i ukusnom patikicom) tata obožava ...




... posle par minuta ...


... moćete videti moje mišljenje o toj kapi - nema je ;)

A onda se nekako opet stvori :(

Dobro nije baš nekako već je prilično svakako, a evo i kako:





... onda (opet) izgledam evo ovako :)


... i (opet) posle manje od minuta :)


nek' mi nosić pocrveni, eto to je ... to je sve :)))

Tata kao prevozno sredstvo

Vožnja kolicima može biti dobra, ali kad postoje i druga (bolja) prevozna sredstva, dovoljno je malo glasnog negodovanja, bacakanja i ostalih vidova "nenasilnog" protesta da se za tren oka nađem u maminim rukama ili kod tate na ramenima.


UDBONO


BEZBEDNO


PREGLEDNO


Odavde vidim jasno svaku macu i kucu koje srećemo usput, i koje su (kako sam otkrila baš ovde u Sokobanji) veoma interesantne i zabavne bebi kao što sam ja.

A tata ... ma ne brinite za njega - i on sigurno uživa u ovakvim šetnjama.

Restoran "Kaskade"

Boravak u Sokobanji za mamu i tatu nije bio samo odmor (odmor sa bebom! prim.tate), već i pravi gastronomski doživljaj. To je možda i glavna preporuka ukoliko se zadesite u ovoj banji - ne štedite na hrani, obiđite par restorana i probajte njihova jela i specijalitete sa roštilja.

A sada ja ... i moja prva recenzija jednog restorana - restorana Kaskade u Sokobanji.


Ono što ćete prvo primetiti, i što stvarno ostavlja najjači utisak kada su "Kaskade" u pitanju, je lep prirodni ambijent, u brdovitom delu banje. Ime restorana se upravo vezuje za njegov položaj na nekoliko kaskadno raspoređenih celina, namenjenih što sedenju što raznovrsnom zelenilu.




Ja sam kao mali istraživač flore - amater odlučila da se dobro pozabavim svim tim raznovrsnim cvećem, drvećem i žbunovima :) Ima svega i svačega ali izgleda sjajno ovako kako je uklopljeno.








Uzgred, ovaj šeširić, koji nosim je zaštita od jakog sunca - bar tako kažu mama i tata. Ali meni je tako dosadan i neugodan da im ništa ne verujem. Kako nešto tako može biti korisno, i ZAŠTO ONI NE NOSE "ZAŠTITU"!


A sada da se vratimo restoranu - deo za sedenje je odrađen pristojno, ali kako se nismo zadesili u sezoni, restoran nije radio punim kapacitetom.


Ipak, prednost proleća (u ovom restoranu) je bujno zelenilo i rascvetalo drveće.


Postoji nekoliko različitih ambijenata za sedenje sa potpuno različitim mobilijarom i sve je to solidno uklopljeno.


Mi smo izabrali možda najlepši kutak, pored kaskadnih bazenčića i zelenila koje ste videli na prethodnim slikama.



Prednost ovog dela je što u toplim danima kao što je ovaj šum vode i svežina koja od nje dolazi mogu biti jako prijatni. Uz to, u bazinčiću se nalaze i ribe koje će možda nekoj deci privući pažnju (meni nisu :)


Kapa je pala ;) klopa je stigla - najvažniji deo opisa.








Kao što vidite - ručkala sam, i svidelo mi se. I tata i mama su bili zadovoljni što znači da je klopa dobra. Pošto su u tanjiru bili specijaliteti sa roštilja, od nas Leskovčana, stvarno nisu mogli dobiti ocenu odlično ili fenomenalno. U meniju se nalaze riblji specijaliteti i nacionalna jela, cene su pristojne (ni skupo ni jeftino), a usluga ... pa mene je uslužila mama, tako da ne znam verovatno je dobra čim je tata ostavio bakšiš. Međutim, vlasnica restorana, koja se slučajno tu zadesila, je bila jako dobra prema meni i čak mi darivala njihovu promo majičicu (veličine 2).


Opšti utisak o ovom restoranu je jako dobar, i ako putujete u Sokobanju obavezno posetite ovo mesto. Kuhinja je Ok ali je zato ambijent jedan od najboljih u banji i to treba videti.

Ko rano rani ...

Ovog jutra sam se uputila sa tatom u šetnju. Šetali smo koliko smo šetali, a onda se zaustavili ...


ako se pitate gde, evo i šireg kadra ;)


Ko rano rani dve sreće grabi.


Tako glasi stara izreka, koja se u našem slučaju odnosi na igralište. Za one kojima treba objašnjenje - čim smo (tata i ja) ustali, otišli smo na igralište. Nisamo bili baš prvi ali smo se super proveli sa decom koja su bila tamo.


Mama je znala gde će nas naći :) I donela nam je doručak.


Meni kašicu, što nije išlo baš najbolje ...


... pa sam pored toga probala i njihove fornete :) To je bio prvi put da sam jela pecivo. Možda bih pojela više da nije tate (koji bi me još uvek hraniom samo kašicama).


Sada kada smo bili kompletni, mogli smo u pravu šetnju.


A mogli smo da se slikamo sa tatom i uhvatimo zrake jutarnjeg sunca.

недеља, 20. април 2008.

Borići

Danas smo krenuli u poseban pohod - uzbrdo, do izletišta Borići (koje se nalazi na planini ozren, odmah iznad Sokobanje). Oprema - kengur i zeka u kome smo smestili sve što mi je potrebno (flašicu sa vodom i jednu bananu). Naravno tu je i dobra volja :) i tatina čelična leđa. Kako to obično biva svi putevi u Sokobanji počinju i završavaju se kod Amama ... ali da ne pričam mnogo, pogledajte ovu foto-priču koja će vam sama pokaziti o kako se lepom mestu radi.











































Iznenađenjce

Nakon kratkog odmora, evo nas opet u šetnji ;)


Sve je počelo sasvim bezazleno - obična šetnja polupraznim ulicama banje.


A onda je mama unela malo avanturističkog duha.


SPUŠTANJEEE :)


Ovo je bilo interesantno ...


... a uz to i obećava :)


Moje bebi-čulo tzv. "alarm za dobru zabavu" mi govori da su mama i tata spremili nešto posebno za mene. Pitam se šta bi to moglo biti.


A onda sam u (mom omiljenom delu banje) centralnom parku, otkrila omiljeni deo omiljenog dela Sokobanje. Iznenađenje koje su tata i mama spremili u stvari je odlazak na veliko igralište za decu :) Yupee :)))


Ušli smo unutra i prvo na šta smo naišli bile su klackalice, a mali nestrpljivi anđelčić/đavolak nije časio ni časa :)


Počinjemo odozdo ...


... onda idem gore.


I još višlje :))


Kao što znate ja sam još u Leskovcu, na mom omiljenom igralištu u parku, naučila da se klackam. Pogledajte samo kako se lepo (sama) držim.


Isto tako znate da znam da se spuštam niz tobogan ;)


Ali za razliku od igrališta u Leskovcu, ovde ih ima nekoliko i mnogo su interesantniji.


Oko njih (i na njima) ima najviše dece i sve se tu odvija.


Ipak ... ja prelazim na ljuljaške :)







Možda slike i ne mogu potpuno da prenesu koliko zaista uživam u ljuljanju, ali dovoljno je reći da me je tata jedva odvojio od ljuljaške ;)


Nastavljamo istraživanje ...


... i našli smo se u čudesnom svetu slatkih malenih kućica.


Malo sam hodala po ogradi ovog minijaturnog seoceta ...


... a onda ušla u jednu od kućica.


Ne mogu da kažem da nije bilo lepo ...


... ali interesantno je postalo tek kada je u kuću ušao i jedan dečak :)


:)) mislim da je baš sladak ...


... a bio je i prilično zbunjen (ili stidljiv prim.tate)


Sa mamom sam se ponovo vratila na mesto prave akcije :)


Ovo je zapravo penjanje na tobogan, a evo kako to izgleda:





Prvo spuštanje niz tobogan sa mamom nije posebno uzbudljivo ...


... ali je zato mama fotogeničnija od tate :) Baš volim ovu sliku.


Mama me je odvela i do konjića ...


... ali je on bio nešto pokvaren.


Možda se pitate šta je ovo !?


Možda sada izgleda jasnije ;)


A moram da vam priznam da sam se i ja prvi put susrela sa tom "pojavom".


To je vozić :)


Tu smo se zadržali neko vreme ...


I bezuspešno sam pokušavala da shvatim čemu to služi ...


... a onda, posmatrajući i drugu decu, saznala sam da to služi samo za fotografisanje (mada se možete i fino prošetati po njemu :)



Ovim smo igralište (skoro) potpuno istražili, i šta da kažem - ljubav na prvi pogled, sigurno obostrana :) a druženje će (bar dok sam u banji) biti zagarantovano. Vidimo se opet na igralištu.

Banja, Sokobanja

Recimo da niste pročitali naslov :) I vidite sledeću sliku ...


... da li biste pogodili o kojoj se banji radi?


Ovo je Sokobanja :) destinacija mog prvog putovanja.


Ustali smo rano ujutru i šta bi drugo nego u šetnju, a prvo što smo danas posetili je jedna od nekoliko pekarica koje se nalaze uz banjsko šetalište. Klopa u banji je izgleda jako dobra, bar tako misle tata i mama, a i zašto bi odmah svraćali tamo ako im ne prija ;)


Šetalište u banji nije veliko ali je upravo zbog toga nekako medeno i toplo, sa drvoredima po sredini i malim slatkim radnjicama pored.


Dečačić sa ove slike je projurio pored mojih kolica :) a uputio se u centralni banjski park - mesto koje je sudeći po njemu veoma interesantno :)


Park se nalazi uz samo šetalište i zaista je veoma zanimljiv.


Park se još uvek sređuje, popločavaju se staze, a ovde gde se sada nalazi samo zemljica će uskoro biti šarenog cveća.


Ipak, i ovakav kakav je, park (sa šetalištem) je prava oaza zelenila, svežeg vazduha i prijatne hladovine - pravo mesto za uživanje i odmor.


Centralno mesto u parku i na šetalištu, pa i u samoj Sokobanji, zauzima (H)AMAM, tursko kupatilo, koje ste mogli videti na početku ove priče.

U samom centru Sokobanje nalazi se kupatilo Park-Amam, u kome je i kada kneza Miloša Obrenovića, koja je muzejske vrednosti i pod zaštitom drzave. Podigli su ga Turci na rimskim temeljima. Tri puta je obnavljano. Prvi put ga je obnovio knez Miloš, a drugi put je obnovljeno posle II svetskog rata. Treći put je obnovljeno par godina.



A posle duge šetnje se ožedni ;)


Ovog puta sokić iz tatine ruke :)


I mogu reći da baašš prija, ne zbog tate (to nije ništa neuobičajeno) već zbog hlada i zelenila kojim sam okružena.


A onda su mi pažnju privukli golubovi, stalni gosti šetališta. To je bio znak da se zajedno s' tatom damo u trk (za njima).


U toj igri sa golubovima nam se pridružio i ovaj dečačić, hm, zbunjeni dečačić ;)


Posle toga su mi pažnju privlačili i golubovi i deca sa šetališta.


Bilo je to moje prvo prepodne u banji - jedno veoma zanimljivo prepodne. Videćemo šta nas tek očekuje.

субота, 19. април 2008.

Stigli smo

Nakon dugog puta - stigli smo na naše odredište. Bili smo malčice umorni pa smo kofere ostavili u stranu (i malčice nemirni pa je "stradao" jedan repić)


Nakon dugog puta - se ogladni. I mama je izvukla svoj provereni adut iz rukava ...


... bananu :)


Ja obožavam banane (ima li deteta koje ih ne voli), ali ono što je mami najvažnije - gotovo nikad ne odbijam da jedem tu svoju poslasticu.

Nakon kratkog odmora (i klope) odlučili smo da odemo u šetnju.


Još uvek je praznik (Lazareva subota - Vrbica) koji se i ovde slavi. Dvorište crkve je prepuno dece, koja su, kako tata kaže, uglavnom školarci (iz svih krajeva Srbije) na rekreativnoj nastavi.

Od te gužve, nažalost, nismo mogli unutra, ali s' obzirom da sam danas već bila na Vrbici nismo se mnogo ni trudili da uđemo.

Jednostavno sao nastavili šetnju ...


Obišli smocentralnu zonu sa šetalištem i parkom, i tek krajičkom oka spazili igralište za decu ;)

(Ali pravo istraživanje ipak ostavljamo za sutra)

Molim? Još uvek vam nisam rekla odredište svog prvog putovanja!? Znam, to je jako važno reći za moj (prvi) prikaz - "wanna be" putopis, ali dopustite mi da se prvo i sama upoznam sa tim malim, slatkim mestom.

Dakle, radi se malom, slatkom mestu, u kome ima puno dece, ali i kuca, ptičica, drveća, banji koju su neki već prepoznali sa fotografija.

U narednom postu SLEDI PREDSTAVLJANJE BANJE

Putovanje

Nakon što smo se vratili iz crkve, stvari koje su već bile pripremljene za put tata je preneo u dekin auto. Jesam li ja to pomenula PUT ;)

JESAM i ne idem samo na put već na svoje prvo putovanje.
Ura!!!


(Ne znam tačno čemu se toliko radujem ali sudeći po maminom raspoloženju putavanja bi trebala bi budu nešto veoma lepo i jako interesantno)

Evo mene u autu :)


Usledilo je pozdravljanje sa bakama, deda Vasom i tetama koje su došle da nas isprate (ipak je to putovanje ;)


Očekuje nas dug put, meni najduži do sada :)

krenuli smo


Ja sam se udobno smestila pozadi sa mamom pozadi, deka je vozio, a tata ...


... tata je slikao :)

(uostalom, ovaj post ne bi ni postojao da se tata odmah nije latio fotoaparata)


Ja sam se, s' druge strane, odmah bacila na grickanje auto-sedišta, ili preciznije rečeno Dačinog auto-sedišta.

(Već sam vam pisala o mom (prijatelju) Danilu, malom komšiji moje baka Lile, i svim njegovim stvarima koje dobijam na korišćenje kad odem u posetu baki)


To grickanje je trajalo "neko" vreme ...


... a onda se i ožedni.


ubrzo su mi pažnju skrenuli šareni predeli pored kojih smo prolazili ...


... a još brže, takoreći iznenada, mi je auto-sedište postalo neudobno i ostatak puta sam malo provodila kod mame u krilu, malo stajala uz sedište, a malo i sedela u njemu.


Od pomoći su bile sve stvarčice koje su mama i tata našli pri ruci. Od pomoći za moju zabavu (odn. smirivanje prim.tate)


Uzgred, da spomenem da se i mama prihvatila fotoaparata, a to obećava jednu uzbudljivu nedelju punu lepih slika.


I za put se može reći da je bio lep, na momente uzbudljiv, čak sam malo i preplanula od sunca koje nas je verno pratilo ... a koja je to destinacija gde ću provesti svoj prvi odmor - NE ZNAM - hajde da saznamo, ispitamo i istražimo već od narednog posta ;)

pa da vidimo gde smo mi to

Vrbica

Ne baš sjajan prolećni dan - oblačno, hladno, ali ...

DANAS JE PRAZNIK - LAZAREVA SUBOTA

Moja prva Vrbica :)

Ekspedicija spremna,
cilj - put u nepoznato, odredište - gradska crkva !?



Volim ovaj deo grada i tu često šetam sa mamom i tatom, ali sada je bilo drugačije - gužva. Da, ipak je praznik, i to veliki.


Deo gužve sam pravila JA i moji pratioci: mama, tata, baka i tetka Milena.


Iskreno, bila sam zbunjena, a i bilo mi je vreme za spavkanje - mada ko još spavka za Vrbicu. Znala sam da će se nešto desiti, i iščekivala sam to nešto.


Izgledala sam OVAKO, potpuno normalno, i nisam skidala onu zbunjenost s' lica.

- a onda -


Onda sam konačno videla o čemu se radi. Bila sam čudna i slatka kao sva deca u dvorištu gradske crkve :)

"Vrbica" kao venčić od vrbe koji se našao na mojoj glavi :) ... i uz majušno zvonce, izgledala sam ovako :)


[bako, ovu lepu slikicu možeš da skineš za svoj wallpaper na poslu]

Dobro na prethodnoj "lepoj" slici se ne vidi zvončić, zato evo mene cele :) na mojoj prvoj Vrbici.

Ružičasto, volim te ružičasto :)


Da l' zbog pospanosti ili gužve ...


... i dalje sam demonstrirala svoju zbunjenost ...


... i pored toga što sam se potpuno uklopila u prazničnu ikonografiju.


Treba li reći da se baka postarala za moj izgled :)

Ali to nije bilo dovoljno ...


... potrebna mi je dodatna animacija.


FOTOGRAFISANJE - dobra ideja


mama i teta Milena


onda sa tatom


malo smo i leteli (što nije izbrisalo onaj izraz lica :)


zatim opet sa bakom i opet sa mamom ...


... i ispred Saborne crkve u Leskovcu.

Katedralni Hram ili Saborna crkva Svete Trojice datira iz 1931.god. njenom osveštanju i svečanom otvaranju prisustvovao je kralj Aleksandar Karađorđević i Njegova Svetost Patrijarh Srpski Varnava, a u okviru crkvene porte nalazi se stara crkva posvećena rođenju presvete Bogorodice (Mala Gospojina) sagrađena 1803. specifična po tome što ima odžak pa se i naziva crkva Odžaklija.

Poziranje se nastavilo ...

malo sa mamom




a malo i sama






Ali nisam pozirala samo ja :) Svuda unaokolo bili su tate i mame koji su fotografisali svoju "okićenu" decu. To je malo uvrnuto - mislim to što smo svi bili doterani plus zvončići i venčići - lepo je ali nije valjda samo zbog slikanja? Navikla sam na svog tatu ali toliki broj "fotografa" na jednom mestu ... ti-lu li-lu ti-lu li-lu